..::2tref::..

- Gle, problem je u meni, a ne tebi - pognute glave izgovorila je prastari kliše dok je nasapunanom rukom trljala najljepše međunožje koje je ikada vidio.
Njeno se tijelo sjajilo od tuširanja, a on nije mogao vjerovati da mu govori kako ga ostavlja dok pere pičku. Sjedio je na poklopcu wc školjke i osjećao se kao budala jer mu se opet dignuo pri pogledu na čvrste sise čije bradavice su se rumenile pod pjenom.
Do ovog trenutka, proveli su u biti jedan od najljepših dana otkad ju je upoznao. Probudila ga je češući mu leđa, a nakon toga se na zahodu tako dobro israo da je njegova dobra volja graničila sa euforijom. Kavu su ispijali u tišini, ali onoj zadovoljnoj. Poslije su otišli na kolače, pa u zoološki vrt, sjeli na ručak, a cijelo poslijepodne proveli u krevetu. Obožavao je lice zabiti joj među noge i slušati kako zadovoljno rokće i pritišće se uz njegova usta.
Probudila se bila prije sat vremena, sasvim drugačije raspoložena, toliko ozbiljnog lica da je bilo izobličeno. Ali kada je počela pričati o rastanku, disanje joj se ubrzalo, lice zarumenilo, oči zasjajile i izgledala je jebozovnije no ikada.
- Sve što nam je ostalo je seks - dohvatila je ručnik dok se s nje voda cijedila po pločicama. - A to mi više nije dovoljno.
- A što bi htjela?
- Želim biti zabrinuta zbog tebe. Želim da me zanimaju tvoji planovi i što misliš o boji tapeta. Htjela bih da mi stalo do toga je li ti sarma dovoljno slana, i hoćeš li palačinke s pekmezom ili čokoladom. Ali me baš briga.
- Tko si ti?
- Molim?
- Tko je osoba koja govori iz ovog tijela? Nije bila ovdje ujutro.
- Joj, daj ne seri. Nikad nisam bila ozbiljnija. Ne možemo se samo ševit cijelo vrijeme. Mislim da mi više uopće nije stalo do tebe. U stvari, na tebi jedino volim tvoj kurac.
- Hoćeš da ga ostavim prije no što odem?
- Isuse bože, što ti ne možeš normalno razgovarati?
Ustao se i otišao u kuhinju. Iz ladice je izvukao škare za rezanje mesa. Skine gaće, lijevom rukom povuče kurac, i odreže ga pri kraju. Šiknula je krv.

Nije se probudio, već je izronio iz sna kao podmornica pod uzbunom. Jastuk je bio ulegnut, plahta zgužvana, a nje nije bilo. Sjedne na rub kreveta, zjevne i počeše jaja. Čuo je zvuk tuša iz kupaonice. Polako odškrine vrata i ugleda je kako nasapunanom rukom trlja pičku. Najljepšu koju je ikada vidio.

- Isuse bože - trzne kad ga je ugledala. - Prepao si me!
- Oposti nisam htio. Samo sam te gledao kako se kupaš.
- Jel ti se dignuo?
- Istog časa.
Pogledala ga je zločesto i počela trljati bedra.
- Jesi gladan?
- Jesam.
- Napravit ću palačinke.
- Uuuuu, može.
- Hoćeš sa čokoladom ili pekmezom?

Izmislio je jednu malu igru koja bi ga uvijek smirila i odagnala mu sve ostale misli iz glave. Stajao bi ispred prozora i promatrao rijeku. Nakon par minuta koncentracije, uspio se uvjeriti da rijeka stoji, a da pored nje teče obala, krošnje i njegova kuća. Prizvao bi u noge osjećaj vožnje pokretnim stepenicama i tada bi ustinu klizio uz rijeku.

Studeni je počeo, i preko noći već je pao prvi snijeg. Znao je da će njegovi tragovi biti prvi koje će otkriti svjetlo dana. Maskirna odora koju je odjenuo još je imala miris svježeg pranja.
Voda je ključala. Miris kave ispunio je kuhinju kad je umješao četiri žličice, i na stol postavio dvije šalice. Bio je siguran da će se ona probuditi za pet minuta. Čim se kava slegnula osjetio ju je kako ga promatra.

- Dobro jutro – pozdravi je okrenut leđima.
- Dugo nisi mogao zaspati – odgovori ona.
- Nisam ni spavao.
- Kamo vas šalju?
- Rekao sam ti već. Bolje je da ne znaš.
- Kako se rastajemo? Bez pozdrava ili...

Nije joj odgovorio, a ona više nije pitala. Sjeli su i u tišini popili kavu. Nabujala rijeka šumila je dok je pored nje tekla obala.
Otpije posljednji srk i šalicu odloži u sudoper. Popravi opasač, malo ga zategne, i dohvati maskirnu jaknu sa vješalice. Ona ga je cijelo vrijeme promatrala i čekala.

Okrene se prema njoj. Gledao ju je neko vrijeme, a ona je buljila u šalicu. Srce joj je lupalo, a on osjeti kako se zemlja kreće.
Priđe, malo joj podigne bradu i poljubi je u čelo. Približi usne njenom uhu i nešto šapne. Zatim se okrene, dohvati automat sa stolića u hodniku i zatvori vrata iza sebe.
Nije čuo kad je rekla zbogom.

Dok je stajao pod nadstrešnicom, upije miris ledene noći koliko god su mu pluća dopuštala. Bio je jedan od prvih ljudi koji je te godine vidio snijeg. Na pamet mu padnu stihovi pjesme za koju se ne sjeća kad ju je čuo.

Vani je hladno, vani je tama,
Budi hrabra kad ostaneš sama.

Nasmješi se. Uvijek je bio patetičan pred zoru. Popravi beretku, a snijeg zaškripi pod njegovim cokulama. Bio je suh kao i nada da će se vratiti.

U daljini, nebo se bljeskalo iznad Vukovara.

Svaki put kad bi gazda stao na ulaz kuće, prvo je pogledao brezu. Veliku, raširenu, zdravu kao zemlja koja ga je hranila.
Nebi ni kavu skuhao, ni ženu poljubio. Svako jutro prvo je navukao čizme, zagrabio vode iz bunara i na tašte ju pio naslonjen na deblo. Zbrajao u tišini što sve treba danas učiniti, a što sutra.

- Vrag odnio tebe i tvoju brezu, znaš stari – dobacila bi mu gazdarica naginjući se nad bunar.
- Stara moja, da ova breza ima tvoju guzicu, odmah bi te ostavio – šalio se stari, naslonjen u hladu, otirući usta od hladne vode.

A hlad je bio dubok kao nebo nad bregovima podno puta. Taman kad bi sunce skočilo najviše, hlad bi pokrio sve pred ulazom u kuću. I stari bi opet bio toliko sretan, da samo što nije svaki dan trčao u selo i dovodio ljude da se hvali.
Imao je i čime, ovako zdrave i ponosne breze nije bilo sve dokle mjesni put nije sjekao glavnu cestu. A ni dalje nisu vidjeli takvoga drva, govorili su oni koji su kola tjerali sve do grada.
Kako se i ne bi tako visoko protegnula, kad je svaki dan gledala svog gazdu kako živi sve bolje, kako joj se smije dok u suton svlači čizme pored bunara. Gledala je ona kad je gazdaricu prvi put poljubio u njenoj sjeni. Sjećala se zatim i svatova, i cike i svirača, plesa i čestitki. Nije se ljutila ni kad joj je metak iz kubure probio koru. Jer i gazda je tog dana pjevao.

Poslije su u njenoj sjeni sjedila i djeca, skakala oko debla, bosa i sretna. Vriskala od sreće dok bi ih gazda naganjao oko stabla. Zatim bi umorna posjedala pored njega, a on bi im govorio kako će jednoga dana biti veliki kao njegova breza, i da u životu ima tri ljubavi: njih, staru gazdaricu i svoje drvo.

Breza je tako svakom godinom sve više širila svoju krošnju, a djeca se poženila, poudavala, i otišla. Gledalo je drvo kako se gazda savija sve više, iz dana u dan, a sjekira mu je postajala sve teža. Čizme su mu se izlizale, kosti izbile na rukama, znoj sve češće rosio čelo. Jednog dana gazdarica nije izašla iz kuće, a stari prvi puta nije u sjeni popio vode. Kad se isplakao, otišao je u selo po daske da napravi lijes i čavle da zakuca poklopac.

Radio je sve manje, a sve je više sjedio naslonjen na brezu. U početku bi se to od jutra proteglo do ručka, a zatim je pod brezom znao dočekati i noć. Dolazila bi mu djeca, nagovarala ga da ode s njima u grad.

- Ne mogu ja s vama. Što ću u gradu. Nema tamo ovakvog drva, ovakvog hlada, ovakve vode – govorio bi im.

Nakon nekog vremena nije više ni čizme mogao izuti. Pod brezom je jeo i pio, jedino ga je hladnoća tjerala u kuću da prespava.

I onda je sve prodao. Jednom bogatunu koji živi s one strane glavne ceste i za kojeg su mu rekli da je pošten čovjek i da će kuću dati sinu u ruke. I neka, treba ovdje biti netko jak, netko tko tek treba poljubiti novu gazdaricu.

Toga dana jedva je ustao iz kreveta. Posljednji put u ovoj kući. Odšetao je bos do bunara, zagrabio hladne vode i sjeo pod brezu. Nema takvog drva sve do glavnog puta, pomisli i ode po sjekiru.
Mlatio je po dnu breze i plakao, plakao i mlatio, sve dok se nije prevrnula. Zatim je po prvi put u životu sjeo pod sunce.

Novi je gazda dolazio putem. Mlad, crn kao i konj kojeg je upregnuo.
Ooooohaaa, zagrmi on, a konji stanu pred kućom.

- Gazda, jeste dobro? – skoči s kola.
- Jesam sinko.
- Pa što to s brezom učiniste – uhvati se za glavu.
- Sinko, ona nije bila na prodaju.

jooooojjjj tak sam sretna što si i ti tu:))))

Pljuga je Suzu upoznao još u srednjoj školi.

Desetak dečkiju okupilo se u krug oko mlade rode koja je tresnula iz gnijezda s visokog dimnjaka. Svi su se pravili pametni i glasno razmišljali što bi sad trebalo poduzeti. U grupi je bio i Pljuga, ali nije promatrao jadnu pticu, nego Suzu koji je plakao dok je gledao kako roda klepeće krilima.

Otuda mu i nadimak. Svako je malo ronio suze. Kad bi na ulici vidio svatove, plakao je od sreće, Kad bi vidio šepava psa, onda od tuge. Onoga trenutka kad bi se netko u filmu zagrlio, Suza je već brisao oči. Plakao je čak i na kraju Ramba, i to od sreće jer je preživio. A kad se u videotekama pojavio E. T., Suza je tri dana bio u krevetu.

Roda je na kraju uginula jer se rulja posvađala oko toga što je trebalo poduzeti, ali su zato od toga dana Pljuga i Suza postali nerazdvojni.

Pljuga je svoj nadimak dobio tek poslije kad je počeo pušiti. Uvijek je imao cigaretu iza uha. Bojao se da će ostati bez pljuga, a ovako je, kaže, uvijek imao jednu u rezervi. Poslije mu je bilo čudno ako iza uha nije zataknuo jednu "stošu".

Već pri kraju srednje škole svi su znali: gdje je Pljuga, tu je i Suza, i obratno, naravno. Dobro su se slagali, Pljuga se već naviknuo da Suza zakmelji bar tri puta dnevno, a ostalima je bilo malo čudno vidjeti nabijenog muškarca obrijane glave kako uplakan maše svatovima dok prolaze ulicom. S druge pak strane, Pljuga je bio visok i mršav, crne kose, uvijek nepočešljan. Prema svima ciničan do boli, osim prema Suzi.

Nakon srednje škole u njihovu malom gradu nije bilo posla i uvijek su bili bez love. Tako je sve i krenulo. Prvo su počeli krasti cigarete iz dućana, onda su po noći orobili nekoliko kioska, i na kraju provalili u par stanova.

Jednog jutra dok su pili kavu kod Suze, Pljuga zapali pljugu, prekriži ruke i nasloni se na stolicu.

- Imam poklon za tebe - reče i pogleda Suzu u oči.
- Za mene?
- Aha.
- Kakav poklon?

Pljuga izvadi pištolj iz džepa i položi ga pred Suzu.

- Pištolj?
- Ne, kremšnite - odgovori Pljuga u svom stilu.

Izvadi i drugi pištolj, pa ga stavi ga pred sebe. Suza se namršti.

- Otkud ti to?
- Nema veze. Jel' ti se sviđa?
- Pa, lijep je. Hvala ti. Ovo je prvi poklon od tebe - reče Suza i umalo zaplače.
- Nemoj mi samo počet kmecat. Ne zanima te što ćemo s njima?
- Mislim da znam.
- Reci onda.
- Banka ili pošta?
- Banka - reče Pljuga, nagne se i počne mu objašnjavati plan.

Idućeg dana Suza se vratio iz robne kuće. Dok su pili pivo, pružu Pljugi vrećicu. Unutra je bio paket s najlonkama.

- Jesi tražio crne? - upita Pljuga brišući pjenu od piva.
- Jesam - kimne Suza i izvadi ih iz vrećice.
- A koji je ovo kurac?
- Halteri.
- Halteri?
- Koji će ti kurac halteri?
- Pa prodavačica mi je ponudila, a ja ih kupio da ne budem sumnjiv.
- Ti ovakav, obrijane glave, kupio si i haltere da ne budeš sumnjiv?
- Aha. Rekao sam da je za curu.
- Ajd' dobro - reče Pljuga i zapali cigaretu.

Nakon piva otišli su kod Suze isprobati najlonke. Putem je Suza zaplakao jer je vidio dvoje mladih kako se nježno ljube na klupi.
- Život nas voli - rekao je Suza tada brišući oči. Pljuga nije ništa komentirao, samo ga je povukao za rukav.

Kad su stigli u stan, otišli su u kupaonu, raspakirali najlonke i navukli ih na glavu. Stajali su tako nekoliko sekundi ispred ogledala, spljoštenih noseva, izobličenih usana i iskrivljenih lica. Vrhovi čarape padali su im preko leđa kao samurajski repovi.
Pogledaju se i odvale od smijeha.

Banka je tog jutra tek otvorila vrata, a dvije žene na šalterima upravo su završile drugu kavu. I zaštitar je taman odložio svoju šalicu i krenuo sjesti u kut pored ulaza kad su unutra ušetala dvojica s crnim najlonkama na glavi i pištoljima u rukama.
Pljuga je cijev odmah uperio zaštitaru u čelo, a Suza je zaobišao šalter te službenicama pred nosom mahnuo svojim pištoljem i kažiprstom im pokazao da šute. Zaštitar je dignuo ruke, Pljuga mu izvadi oružje iz futrole i zapovijedi da legne na pod. Selotejpom mu zalijepi usta i sputa ruke.

Suza je bacio crnu torbu na pult i službenicama rekao da se odmaknu od stolova. Prije nego što se odgurnula, ona deblja nogom je pritisnula tihi alarm. Dok su trpale novac u torbu, Suza pogleda prema Pljugi koji mu kimne da je sve pod kontrolom. On je stajao iznad zaštitara i držao mu pištolj uperen u leđa. Svako malo pogledavao je prema ulazu. Nakon pet minuta torba je bila gotovo puna love, a Suza je opet umalo zaplakao kad je vidio debele svežnjeve.

U tom trenutku zaorila je sirena ispred banke.

Pljuga je skočio kao da mu je petarda eksplodirala u guzici, prilijepio rame uz prozor i proturio nos. Tri policijska auta, izvučeni pištolji, rotirke upaljene. Tihi alarm, sine mu u glavi. Popizdi.

- Suza, dolazi ovamo - zadere se.

Sljedeće sekunde i Suza je s torbom na ramenu virio kroz prozor.

- A u kurac, gle kol'ko ih je. Kaj ćemo sad?
- Ne znam, čekaj da razmislim. Vas dvije u ćošak i da vas nisam čuo - uperi pištolj u žene koje su otapkale u kut kao da gaze po jajima.

Vani zagrmi glas iz megafona.

- O o o opkoljeni ste. B b ba ba bacite oružje i iz iz iz izađite van p p p p podig n n n nutih ruku - mucao je glas deformiran megafonom.

- Pljuga, jel to nas netko zajebava? - pogleda ga Suza.

- N n n n ne možete pob b b bjeći - uporan je bio glas.

- Ne znam koji je ovo kurac - slegne ramenima Pljuga i opet proviri.

- Neki murjak u civilu s megafonom. Ne vjerujem! Kreten muca i još na razglas - uhvati se Pljuga za glavu.

- Kaj sad? - čučne Suza.
- Niš, jebiga, izletimo van, oprašimo pištoljima po njima, pa magla svaki na svoju stranu.
- Di se poslije nađemo?
- Na starom mjestu.
- O.K.
- Spreman?
- Je.

Čim su izjurili van, počeli su pucati po policijskim autima. Obojica su pokošeni nakon nekoliko koraka. Suzi je jedan metak prostrijelio vrat, a drugi razvalio rame. Dok se prevaljao preko živice, novac iz torbe frknuo je u zrak. Ostao je ležati uzdignutih nogu koje su zapele u grmlju. Pljugu su meci odbacili natrag u zid i svalio se u polusjedeći položaj, pogođen u lijevu stranu prsa i trbuh.

Nad njim su se u trenu stvorila trojica policajaca s uperenim pištoljima i jedan u civilu s megafonom u ruci. Pljuga pogleda prema Suzi. Krvave novčanice ležale su mu na prsima, nije se micao.

Inspektor s megafonom čučne nad Pljugu i strgne mu najlonku s lica.

- Z z z z zašto se n n n niste predali? K k koji vam je k k k urac? - pogleda Pljugu u oči dok je drugom policajcu pružao njegov pištolj.

Pljuga se malo pomakne.

- Je je je jebi se - iskezi mu krvave zube i umre.